Naslov
Jutros sam sanjala uznemirujući san, kao da smo imalu nekog malog zeku, koji je ustvari bio naše psetance, ali kako je bio zeko, tako smo ga odlučili pojesti, pa da ga to ne boli, dali smo mu anesteziju koja ga je držala budnim, ali bez bolova, pa je zeko tako ostao bez nogu, na kraju je netko poželio pojesti mu kičmu, i morala sam ga prerezati na pola i čupati kičmu, i pritom sam plakala i ponavljala jelda da te ne boli, samo reci da te ne boli, a zeko-psetance je onako šutke gledalo ispred sebe, i ništa nije odgovaralo, i postalo je nepodnošljivo, i onda, buđenje.
Postoje ljudi koji vjeruju da viši slojevi svijesti nemaju potrebe jesti meso jer su svjesni (visoka svijest donosi višu svjesnot, jelte, jebla me pravopis), bolova i patnje mesa kojeg jedu, iako to meso više nije živo, ali se zato napatilo od nasilne smrti, a nepravdu prekinuća života da ne spominjem, men se čini da na ovom su planetu visoko svjesna bića dovedena samo da se pate, nešto su, mora da su zgriješili na toj nekoj svojoj razini svijesti, pa je zato svakako blagoslov bit siromašan sa sviješću, onda prihvatiš sve kako jest, jer nit ne osjećaš da bi moglo biti nekako drugačije.
Sinoć je bio potres, da, velika vijest, malo se treslo pa svi bruje, naravno, veći je strah od toga što smo svjesni da smo na trusnom području i kad počne tresti, pa se čini da može biti ozbiljno i da se može ponoviti i da sve može sravniti, i nitko ne stigne uživati u to malo ljuljuškanja na kauču... poslije mi se srce treslo još neko vrijeme, opet mi povisilo razinu hormona stresa preko svake granice normale... jebena je ta svijest, jebena.
Oznake: Ljetovanje.., plaža
01.02.2015. u 09:15 | 7 Komentara | Print | # | ^