Nedobro dobro
Postoje ti neki ljudi, dobri su ali bedasti, uporno i tvrdoglavo vjeruju da svijet je dobro mjesto, i da dobro pobjeđuje zlo, i da mora postojati ta neka pravda, negdje, na kraju, na početku, na sredini, i tako se čvrsto drže za svoje ideale, da im je najlakše od svega prodati bilošto pod dobro, i tako im se Pilibor čini kao božji poklon poslan da brani siromašne, i tako, isto tako, vjeruju da je Ikea poslana e da bi njima služila, i to što im tako dobro služi, to ne služi uopće tome da bi oni u njoj više i radije trošili, nego služi samo njima i na njihovu radost i veselje, i najviše od svega, služi im sve to kao potvrda da na ovom svijetu postoji dobro i da dobro pobjeđuje.
U slučaju Ikee, nećem se žaliti, kad netko radi dobro, onda i zaslužuje bit prepoznat kao nešto dobro. Kako kod više, tako i kod manje naivnih.
Slučaj Pilibora osvjetlao mi je svu opasnost koju u sebi kriju ti dobri ali bedasti ljudi, koji tako čvrsto vjeruju u to svoje dobro e da će ga vidjeti i tamo gdje ga nema, i tamo gdje samo neki iluzionista maše svojim štapićima, oni će vrlo rado vidjeti beloga zeku i prepiljenu pomoćnicu, i to je tako strašno, to kako je ljudima tako lako, lako, lako, skroz lako manipulirati...
I ono što je najstrašnije i zajedničko u te dvije tako nespojive stvari, kao što su Pilibor i Ikea, jesu ti dobri i dragi ljudi, koji toliko vjeruju u svoj dobar odabir, da su u stanju kopati oči bilokome, tko bi im pokušao poljuljati tu, tako silno potrebnu, potvrdu o tome da postoji dobro, i da oni su na strani dobra, i da dobro je na njihovoj strani, i to je to, dobro...
Preispitivanje sebe i svega iziskuje presilan napor, ljudi koji tako silno čeznu za potvrdom o konačnoj dobroti na ovom svijetu, uhvatit će se biločega, i potrudit se čim više nikamo se ne maknuti, jer tamo, što dalje od te iluzije za koju se drže i ponosno plutaju, tamo je samo mrak...i nije dobro.